TACKA PREOKRETA

Dugo nisam pisala,jednostavno nisam imala potrebu da se pretocim u rijeci…trebalo mi je vremena da sama sebi postanem jasna…I,kao i obicno,nebo se razvedri onda kad prestanes da gledas u njega i iscekujes sunce da se probije kroz oblake,i hrabro otvoris kisobran,jer ti nista drugo i ne preostaje zapravo…Pomislila sam „hej,to je to izgleda,sta da se radi,idemo dalje“ i odjednom je sve bilo jasnije..kristalno jasno…

Ne znam da li kakve veze sa tim ima nova godina,i moj rodjendan,ili samo zelje koje sam ovaj put pozeljela u ponoc i iznad svecica…jedna,mala jednostavna zelja..da budem sretna,sta god to znacilo. Nisam pozeljela ni vezu,ni novac,ni ista konkretno…samo sam pozeljela biti sretna…u kakvom god vec obliku sreca postojala. I iskreno sam to pozeljela i za druge.

Na bogojavljensku noc sam u ponoc izasla van sa najdrazom osobom u mom zivotu,mojom sestrom..okruzila se beskrajnom ljubavi koju mi ona pruza,potrazila najsjajniju zvijezdu na nebu i rekla „daj mi da budem sretna“ i dodala jos samo jednu malu molitvu,koja mi je jednom,pre par godina sama dosla u misli i koju sam prihvatila kao dar,savet od nekog gore „sto je od Boga nek bude uz mene,sto nije od Boga nek ide od mene“ …a u toj molitvi je spremnost da sve prihvatim ,i lose i dobro,ako je to ono sto mi treba u datom trenutku !

Znate kako nekad se budite svakog jutra sa nadom da cete se osetiti drugacije,bolje..e pa to ne ide tako…ako ustajete ujutru ,a da vam je to prva misao,nema napretka…kad pocnete svoje prvojutarnje misli da okrecete ka necemu drugome,jednog jutra kad ustanete necete pozeljeti da bude bolje,bice bolje…i to ce vam biti iznenadjenje,ono slatko koje vam se prisunjalo,kao kad na tavanu slucajno otkrijete stari spomenar i slatka nostalgija vas obuzme,i srecni ste jednostavno bez razloga…

Jedan jako mudar covjek kaze da bi svi trebali biti sretni bez nekog ocitog razloga,kao djeca,jer tu srecu niko ne moze da nam narusi..jer kad smo sretni s razlogom,razlog nam moze biti oduzet..

Ja sam samo prestala da iscekujem i ocekujem….i ona je jednostavo bila tu…Smijesno je sto me svaki put to tako zaprepasti,od kuda sad to…sretna sam a ni sama ne znam sto…do juce me boljelo,a sad ne boli…valjda kad prihvatimo bol,kad prihvatimo ono protiv cega se borimo,to nesto vise nema oruzja protiv nas..jer te stvari zapravo nasu energiju crpe i okrecu protiv nas samih. To je kao da se borimo protiv svog odraza u ogledalu…ono je tu i nece nestati,ali kad ga prihvatimo postaje dio nas…i borba prestaje..

Ne znam koliko sam jasna..ali najljepse stvari i najcistija osecanja nisu jasna..ona su samo tu,da u njima uzivamo…

Sve ovo zvuci glupo,ali i razlog zbog kog se osecam dobro je jos gluplji…osobe koje su me do srzi povredile prosle godine,koje su moj svijet iz temelja izbacile,zbog kojih sam osecala onu najdublju tugu koja je pretila da pusti korene u srzi mog bica…te iste osobe su pocele sustizati male kazne… Nju ,koja mi je pozeljela najgore stvari,i koja se i posle svega nasladjivala i nije prestajala da baca otrovne strele u mom pravcu,ona je na moj rodjendan dozivela saobracajku..koje li ironije,a samo par sati ranije je opet rekla neke stvari i dotakla se proslosti…On,koji mi je toliko znacio i koji mi je bio na prvom mjestu,sad je ljubavik nekoj curi koja je u dugoj vezi..skriva se sa njom po kaficima,nije se skrasio..a te stvari je mrzio..raskinuo je zbog moje navodne nevjere a ucestvuje u jednoj…

Ne shavtite pogresno..ja se ne radujem tim stvarima…mozda je samo na tren,to vece kad sam cula za to,kroz moju glavu prosla misao da je sve po zasluzi,ali vec iduci tren tu misao je zamjenila zelja i nada da se njoj nije nista dogodilo..i nije,ziva je i zdrava..hvala Bogu…i sazaljenje za njega…

i tada me pogodilo…tada se u meni stvorila supljina kroz koju  je sav bol,sva tuga i svo razocaranje krenulo da istice…samo tako,odjednom…jer sam shvatila da grleci svoju bol i svoj povredjeni ego,hraneci svoj gnev sam strahovala da cu biti kao oni,da sam kao oni…losa osoba..a kad sam videla da u mom srcu,posle svega ,nema losih zelja za njih..i da bih rado izbrisala tu njenu nesrecu,i njemu pozeljela sretnu ljubav…shvatila sam da nisam kao oni…i to je bila moja pobjeda,ona koju sam samo ja vidjela ali ona koja je jedina vazna…

Tacka preokreta je tu….

Sretna Nova Godina (novogodisnje odluke)

Svim mojim blogerima zelim od srca godinu prepunu zdravlja,ljubavi u srcu,mira u dusi i osmijeha na licu..i naravno,hrpu dobrih i citanih tekstova !

Nova Godina je tu ! Skupila sam na jednu hrpu haljinu,cizmice,sminku,dobro raspolozenje i spremno sa nekim novim nadama i zeljama za druge i za sebe,i docekala je spremno,rasirivsi ruke u zagrljaj ! Nova godina..novi pocetak..dobar nacin da se dignes iz pepela,ocistis prljavstinu sa sebe i zablistas novim bojama…i ono najvaznije – iskoracis korak naprijed i kazes : „TO SAM JA,JA POSTOJIM,JA VRIJEDIM“ !

Svaki dan u godini je prilika za novi pocetak,novu sansu,ali ima nesto gotovo misticno u pocetku nove godine,koja i u svome nazivu ima rijec NOVA…uzmite tu rijec i sto bi englezi rekli „make the best of it“ – iskoristite je na najbolji nacin !

Moji planovi,pomalo ambiciozni a opet skromni nasli su se na jos jednoj listi…opet ispisani na papiru sa zeljom da ovaj put postanu realnost. Ne znam zasto sam u prosloj godini toliko sebe blokirala,kocila se i nisam se davala koliko sam mogla..a mogla sam,mogla sam dosta toga. Davala sam drugima sve od sebe,svoje prijateljstvo,svoju ljubav,svoje vrijeme,a sebe sam zapostavila..neki prijatelji,neke ljubavi i neka vremena su se pokazala nedostojnima,razocarala su me,povrijedila,rastuzila. Druga prijateljstva,druge ljubavi i druga vremena su mi izmjenila zivot,utkala se u tkanje mog zivota,zauvijek ostavivsi svoj trag,ucinivsi svaki momenat vjecnim za moja buduca sjecanja. Ti momenti su jako bitni…prigrlila sam ih kao sto majka grli djecu,kao bezuslovna ljubav koja je najljepsi i najcistiji dar,i pustila ih da lebde u svemiru mog srca,mog bica i moje duse,svijesna da se sve,i ruzno i lijepo desava sa razlogom,pa tako i oni…

Ne mogu reci da je prosla godina za mene bila divna,jer nije..postoje boli kroz koje ne zelim proci nikad vise. Ali svako iskustvo je ucitelj,jedna lekcija manje da se uci. Covjek se uci na greskama,zar ne ?

Nova godina je tu,prazne stranice koje se tek trebaju ispisati.. I sada znam da ih ja pisem,samo ja..jer to su moje stranice,i moja knjiga. Na kraju,svi smo mi autori svojih zivota !

Moje skromne zelje za ovu godinu su jednostavne,nikog ne ugrozavaju,i zavise potpuno od mene..moj buduci trijumf ili moj buduci poraz !

Prva je najvaznija – Zelim diplomirati ove godine , dokazati sebi,ne drugima,samo sebi da ja to mogu i umem,jer mi se cini da sam sebe iznevjerila proslu godinu kad je rijec o ispitima…

Ostale zelje se ticu dobrih odnosa,prijateljstava,stara da se ocuvaju,nova da se  steknu,nove ljubavi,mozda i ona prava…

I da se posvetim sebi,da uzivam u sebi,u svome drustvu,u svojim idejama,snovima..i da im se predam,da me vode…da me izgrade..da me ostvare.

Ovu godinu posvecujem sebi,koliko god to sebicno bilo !

Dizem casu u zdravlje svih nas,s nadom u bolje,ne sutra,vec bolje danas..ZIVJELI !!!

Odbacivanje stare kože radi novog sjaja…

Jos jutros kad sam ustala znala sam da ce ovo biti jedan od onih dana,kada se melanholija usunja u moje sate na prstima od pera,i zagrli me kao starog prijatelja kojeg dugo vidjela nije. O,znamo se mi dobro,i druzimo se isuvise dugo,a opet,nekako uspije da me iznenadi svaki put kad je nadjem kako me ceka na mom pragu..Izvoli,udji…ionako si cest gost ovdje !

Mrzim svoju melanholičnu stranu,moju sklonost njoj koja mi je usađena u sve aspekte mog bića,glavna je osobina mog horoskopskog znaka,prava sam CAPRICORNIA, dio je i mog temperamenta…ona je moj vazduh.

Ove mi je godine kao nikad dosad pravila drustvo,držala za ruku kao najbolja drugarica kad su me ostali prijatelji iznevjerili..A mislila sam da sam joj utekla..o,kako mi ljudi volimo živjeti u zabludi..

Pomješala mi je karte dok nisam gledala,prizvana tuđim glasovima,nikad mojim,uvijek i samo tudjim glasovima. Ali nije krivica njihova,ne, moja je..jer sam to dopustila,jer sam sebi dopustila luksuz vjerovanja da su ljudi dobri..

Dosta je bilo ! Dosta,stvarno dosta..

Nema vremena za žaljenje,nema vremena za gubljenje..

Nije nada ta koja nas napušta,mi smo ti koji napuštaju nju..Neću se osvrtati iza sebe,tamo nema ništa što već vidjela nisam..

„Moj prtljag je pun prastarih,iznošenih stvari čija me težina saplitala na putu. Odbaciću ga,kao zmija košuljicu.Kao leptir čauru.Kao ptica ljusku od jajeta.“ Ljiljana Habjanovic  Djurovic

Popila si kafu ? Jesi ? Dobro,a sad izvoli,tamo su ti vrata…i dobro ih zatvori sa vanjske strane ! Jer ja vise nisam tvoja prijateljica ! Zaboravi da me znas ! Ako se ikad sretnemo,predji na drugu stranu ulice,i ne zovi moje ime..jer ja vise nemam zelje da te drzim i da me drzis za ruku..radije cu biti sama.

Melanholija ? Ne treba mi to !

 Sreca ?

Radost ?

Ljubav ?

To su moji novi prijatelji,njih biram !

Jer covjek zapravo jedino sto bira sam jesu prijatelji,a ja biram njih..a ti si bila samo pogresan izbor,to je sve..

Ne,molim te,ne kleci tu preda mnom,na staru foru ne padam vise..Lijepa je tvoja pjesma,poput sirenine,ali ja vise nisam mornar koji plovi divljim morima..Smiraj sunca u luci mira je moja zelja sad. Obala za moje stope i kuca sa sarenim zavjesama je moj dom,ceka me..

 Ne,ustani molim te ! Rekle smo sve sto je receno trebalo biti.. Voljela bih da ti mogu reci da ces mi biti lijepa uspomena,voljela bih..

Idi,molim te..

Jer mene ceka novo sunce,da me okupa zrakama svojim..Ja sam spremna !

Here comes the Sun !

It’s all about chocolate…i sve one male stvari koje mi zivot znace..

 Htjela sam da vam docaram bar otprilike oko kojih malih stvari se moj zivot trenutno vrti.

1. Ako ste bar donekle citali moje tekstove,mogli ste primjetiti da sam totalni ovisnik o cokoladi u bilo kom obliku,ovih dana najcesce u tecnom,i naravno o njegovom velicanstvu KAFUCINU…neki se mozda vode onom parolom“ako ti zivot da limun,napravi limunadu“ (jel ono tako bi,ili mozda dodaj soli i tekile,i zovi Vladu Georgieva)..ja se vodim ovom „ako ti je zivot ponekad/uvijek gorak,jedi,jedi,i samo jedi cokoladu“… Iz nekog razloga,iako je konzumiram poprilicno,ne utice na moju liniju,i dalje tezim kao vreca brasna ..ali utice na moje raspolozenje ! It’s all about chocolate !

Medjutim,instikt mi kaze da su mini cokoladice mini SAMO kad pojedes dve,tri..a ne cijelo pakovanje poput mene…A ja sam se samo zabrojala,jedna meni,druga meeni,treca meeeeni…ups,nema vise,dala bih i vama da ima !

A naravno tu je i moj omiljeni napitak,bez kojeg ne mogu smisliti dan…sad sam stvarno,ali stvarno postala ovisnik..prije je to bilo samo na pauzama izmedju predavanja,a sad je to moj izgovor za slatkih pet minuta koje se nekako pretvore u pola dana. Ovisnik sam ! Pa sta,i Gilmorice su..kad mogu one,mogu i ja ! Medjutim ovih sam dana se prebacila na toplu cokoladu,gdje god da odem sa drustvom na kafu,ja narucujem toplu cokoladu.Mislim,stvarno,kao da sam na olimpijadi u kategoriji „slisti sto vise kalorija“..And the gold goes to…i cuje se vatromet,cuje se nacionalna himna(koja li je sad vec),roditelji placu od srece…Ukratko – shvatili ste o cemu pricam !

2. Trenutno sam zadubljena u korice ove knjige (po peti put)

Toplo preporucujem da je procitate,ako vec niste..

3. Slusam uglavnom samo Indiu Arie…ima jako prijatan glas,i nekako mi lezi ovih zimskih dana…

Jako mi je bitno sta slusam i sta citam,jer cini mi se da te stvari nekad mogu da uticu na mene…Moj ukus je moj,ne mora se nuzno podudarati sa vasim,ali kad bi svi bili isti,u cemu bi bila ljepota razlicitosti..Smijesno kako je kad prestanes da mislis negativno,male stvari ti pocinju da se nalaze na putu kojim ides,i ponovo otkrivas sve ono sto volis,ono sto je dio tebe. Ljudi kazu da ,kad dozive tragediju,ili nesto sto im poremeti zivot nakratko,da kad to prezive da su se promenili na bolje..ja to ne dozivljavam tako,ja ne mislim da smo se promenili,vec samo vratili u svoje predjasnje stanje,ili vratili ka svojoj srzi,onom sto smo mi zapravo..tako da svaka promena je zapravo put ka istinskom obliku sebe…

Pa u tom smislu,stavicu recenicu na koju sam jutros slucajno naisla : “ It’s better to be pissed off,then to be pissed on.“ (u nasem malo bezobraznijem prevodu to bi bilo“bolje da te nego odjebe,nego zajebe“…

Praznici nam dolaze,vrijeme kad je pozeljno uzeti malo vremena za sebe,proveriti da li ste na putu kom zelite biti,da li uzivate u svom zivotu..

Svima zelim da hodate bas onim putem koji vam je u srcu…

Lijep dan svima

Bijelo,bijelo..sve je bijelo ****

***********************************************************

Snijeg pada vec treci dan uzastopno,i poprilicno je napadao. I , mada uzivam u njemu iz topline svoje sobe,gledajuci ga kroz prozor,kako se skuplja po terasnoj ogradi,praveci kontrast u odnosu na ogradu boje cokolade (znam,uvijek mi je cokolada na umu,sta cu,cokoholicar sam)..hmm..sta ono htjedoh reci,a daa…iako ga gledam iz svoje sobe,pozeljela sam da ga i osjetim,onako na djeciji nacin,na rukama,na glavi,na jeziku..mislim,ko kao dijete jos nije isplazio jezik van da hvata pahulje. Niko?? Hmmm,ovaj,da..ma ni ja nisam nikad .       

                      * * * * * * *  * * * * * *  * * * * * *  * *  * * * * * *

                  Uslikala sam svoju klupu na prvi dan padanja snijega,klupa je zapravo prepolovljeno deblo (delo ocevih ruku) i smjestena je ispod jabukovog drveta

Nego,dobro sam se obukla,i da ne bih blejala po dvoristu sama,jer su moji gerilci u skoli (to su bratova djeca),zasukala sam,ili bolje reci navukla rukave ,metlu u ruke i ocistila dvorisni prilaz. U roku od pola sata,vecina komsija je izasla van da ciste svoja dvorista (mora da su se postidili gledajuci mene kako cistim). Snijeg je bio divan,onaj pravi zimski,skriputavi..Uspijela sam i da koji put otresem dobro i umjesto metlom,prilaz ocistim svojom zadnjicom,pravi sam smoto..Ali od koje modrice viska glava ne boli,ali boli zadnjica… :S

Bila sam vani dobrih sat vremena,iako nije bilo hladno previse,kad sam usla u toplu kucu,sva sam se raskravila..Odmah sam sebi skuhala solju kafucina,i zasela za racunar da vam pisem..

Polako ispijam kaficu,pregledam postu,poneki blog koji me zanima,pa cu na ucenje..

Bijelo,bijelo ,sve je bijelo…

 

Nedelja – dan za lijepe misli

Dan je vec pri kraju,jos par sati,a ja vec razmisljam kako cu se uklupcati u svome krevetu,i sanjati lijepe snove,i za promjenu probuditi se odmorna,i zapoceti novu sedmicu puna optimizma. Danas sam to uspjela,i dan je bio prijatan. Cvrsto vjerujem u to da kako ti dan zapocne,takav ce i da bude.

Nije se nista posebno dogodilo,bila sam cijeli dan u kuci,u svojoj sobi najvise,a jedini kontakt sa vanjskim svijetom bio je moj odlazak do prodavnice. Previse je hladno za vanjske aktivnosti,a i snijeg pada****

Ali ipak meni je dan bio jako prijatan. Nekako oslobadjajuci. Proteklih sam dana rascistila haos u glavi,iskreirala nekakav scenario u svojoj glavi kako bih htjela da mi stvari idu,i cvrsto vjerujem da ce biti tako..Visak vjere ne moze da mi naskodi,zar ne ? Dugo sam mislila i bila zaokupljena nekim losim iskustvima i losim osobama koje su obiljezile mojih proteklih par mjeseci,i dosla do tacke kad su postali moja opsesija. Prisjecala sam se svake sitnice (sto mi nije islo na korist) i rasclanjivala je na detalje,stvarajuci,odnosno samo produzujuci agoniju..a zapravo sam samo trebala da pustim te stvari da ostanu tamo gdje i jesu – u proslosti ! Forgive and forget !  Toliko je stvari u kojima mogu da uzivam,i ljudi sa kojima mogu da uzivam,zasto da onda biram da budem down,kad mogu biti high .  Jedno lose iskustvo je jedna lekcija vise,izvukla sam svoju pouku iz svega,i sad moving on..

Uostalom ,nova godina nam je sve blize,zasto ne bih usla u nju u velikom stilu ?

 Tako da sam odabrala da umesto da mislim na stvari koje nemam,budem zahvalna na onima koje imam !

So,here it goes :

* zahvalna sam sto mi je Bambi najbolja prijateljica,usla je u moj zivot pukim slucajem,i donijela toliko radosti i lijepih trenutaka; svaki trenutak proveden sa njom je pravi blagoslov…

* zahvalna sam na svojoj seki,iako me danas izludjela zovuci deset miliona puta samo zato sto joj je dosadno (i dalje tvrdim da ona i mama jos nisu prekinule pupcanu vrpcu),ali ona je moja najveca ljubav i podrska…jos jedan oblik bezuslovne ljubav,bar dok ne budem imala svoju djecu

* zahvalna sam na malim stvarima,poput mirisa i okusa mog kaFucina,totalno sam navucena;caju od nane-jer djeluje umirujuce na moje zivce..maminim domacim sokovima,i kupinovom vinu-posto sve to konzumiram u jednom danu,nije ni cudo sto su svi oko mene bolesni i gripozni,a ja sam zdrava-pa stvorila sam neprobojni stit

* zahvalna sam na mom faxu,iako me nekad ispiti izludjuju,i pozelim sve da batalim,knjizevnost nadje nacin da me uzdrma i iznese razloge u korist moje zaljubljenosti u knjige,ipak ,zar ja nisam ona koja skoro da dozivi orgazam od zadovoljstva kad udje u biblioteku (da znam ,zvucim kao streber,a sto je najgore nisam,nikad nisam voljela da ucim) !

* zahvalna sam sto sam ovdje i sad !

Eto,toliko od mene veceras..sad odoh da spremim svoje krevetce,skuham svoju nanu,odradim svoju meditaciju za lijepe snove,i da sanjam..

Kakve su ti misli,takav ti je zivot…(otac Tadej)

Vec duze vremena smo bombardovani raznim samopomagajucim knjigama tipa Tajne,Moc Podsvjesti i sl.

Sve one ,koliko god bile iskomercijalizovane,moram priznati zastupaju jednu tezu,koja nije nista novo,i koja se srece i u Bibliji,i u Kuranu i ostalim vjerskim knjigama,zatim u psihologiji,filosofiji… a to je da misli oblikuju zivot. Ja se apsolutno slazem sa tim..Jos nisam citala a ni gledala Tajnu,moc podsvjesti sam citala u srednjoj skoli,nije mi se svidjela,jer je previse bilo zastupljeno misljenje da samo ako mislis sve ce ti samo doci..a ti samo sjedi i cekaj..Tajna je navodno drugacija,ne znam,ali kazu da iako zastupa misljenje da nase misli i osecaju nam oblikuju zivot,mi smo ti od kojih krece akcija,nije dovoljno samo sjesti i pozeljeti,pa ni promjeniti nacin razmisljanja,vec tu promjenu treba ukombinovati sa akcijom,trudom,zalaganjem..

Sve to moze zvucati,i zvuci tipicno americki…ali ima nesto u tome..

Jedan obican primjer koliko tvoje misli i tvoj pristup necemu te mjenja : Davno sam kupila jedne prelijepe baletanke,medjutim kad sam dosla kuci,nisu mi se vise tako svidjale,i kad  god bi ih nazula,jednostavno se nisam osjecala udobno u njima,mislila sam da mi odvratno stoje,sto je dovelo do toga da kad god sam ih imala na sebi,sam se osjecala neugodno i imala utisak da svi gledaju u moje noge..obula sam ih par puta i prestala da ih nosim..prosla je godina,izvadila sam ih iz cipelara,i opet su mi pocele da se svidjaju,misila sam da mi lijepo stoje na nove hlace,i poslije ih nisam skidala sa sebe,a kad ih imam na sebi osjecala sam se lijepo.. Ovo je tako banalan primjer,ali hocu reci da nas pristup necemu i nase vidjenje necega utice na sve ostalo,ako ti se ne svidja odredjeni komad odjece,kad god ga budes nosio ,negativan pristup ce da te cini nervoznom,i osjecaces se ruzno,ako ti se ne svidja odredjena osoba,u drustvu te osobe nece ti biti ugodno..ali i suprotno,ako ti se nesto ili neko svidja,to djeluje pozitivno na tebe..a trik kontrolisanja svojih misli jeste upravo da sve sto je negativno preokrenes u pozitivno,tj da promijenis pristup necemu sto te muci,i to bi trebalo da za sobom vuce i druge promjene..Tako bi trebalo da funkcionise..

Naravno,ne mozemo uvijek biti pozitivni..Ali ideja da mozemo kontrolisati bar nesto mi je privlacna..biram da sam nasmijana,da se krecem u krugu ljudi koji mi pruzaju dobru energiju,da se bavim onim sto volim..i samim tim,vec sam u dobitku..

Biram da mislim pozitivno,bar se to moze

A sta vi mislite (kako vi mislite) ?

On a day like this…

Znate one dane kad vam se jednostavno ne da izvuci iz toplog kreveta,pa kunjate i kradete jos samo pet minuta vremena ??? Danas je takav dan ! Iako sam legla u neko pristojno vrijeme,jutros oko devet sam jedva oci otvorila,proskiljim na jedno,pa na drugo,pa se uspravim,pa shvatim da tata jos nije zalozio grijanje,pa se opet uvucem pod jorgan…podvijem noge toliko da mi koljena dodiruju bradu – apsolutno nespremna da se suocim sa novim danom. Pogled na sto -  knjige su jos tamo,nisu se same nekim cudom procitale i naucile..Nekako mi se ne uci danas… Ah,sta da se radi – takav nam je studentski zivot ! Sva sreca pa spremam ispit do kojeg mi je stalo,pa se nekako i natjeram na knjige ! Ustajem poprilicno smorena,navlacim moje rozike (papuce) i odgegam kroz kucu – sama sam,starog ni na vidiku..

Pogled kroz prozor,samo sivilo..jbmti ovakav dan..gdje je ljeto,gdje je sunce? Sad bih tako izasla na moju terasu sa kafom i nekako prezivjela dan..ali ovako…

Nervozna sam dosta zadnjih dana,nekako mi nista ne podize raspolozenje…osjecam prazninu u rukama,treba mi akcije,nekakvog rada..Prije sam isla na ples,pa sam tako trosila energiju i stvarala novu,pa kursevi engleskog…bogme,ova zima je skrta,recesija ubija u pojam..stalno sam u kuci,i to me ubija..bilo sta da mi padne na pamet,zato treba novca,a ja ga nemam – student 100% !

Vucem se dobar dio jutra po kuci,i na kraju,sta cu,znam da mi nema druge,one knjige me cekaju,a cekanje im dobro ide,pa kuham veliku solju svog kaFucina ,pustam Norah Jones i Natalie Cole (danas je dan za malo jazz-a) i sjedam za sto..Spisak od samo 145 knjiga za jedan ispit,od antike preko renesanse pa do modernizma..od Homera,preko Bokaca pa do Eka..Samo jedno mi preostaje da prezivim dan – SEKSPIR !!! Njega mogu bilo kad,bilo gdje..mislim da citam,a ne to sto ste pomislili…! Sram da vas bude !

Sekspir je moja velika ljubav..a kako i ne bi bio kad stihovi koji su izasli iz njegovog pera,iako posuti onom finom prasinom starosti i patine,su nekako jedini koji su sposobni adaptirati se i u ova moderna vremena :

„O,u sta ljubav pretvori mi zjene, sto gledajuci i ne vide pravo :

Il’ ako vide,tad od pale mrene sve u sto glede ne prosude zdravo?

Varavoj zjeni kad je nesto krasno,sto vrijedi da svijet drugacije sudi?

Al ako vrijedi,tad je posve jasno : ne vidi ljubav ko i drugi ljudi.“

I sta mi drugo preostaje,nego zavuci se u te stihove…Jer na dan poput ovog,kad nisam ni neraspolozena ali nit skacem od srece,kad sam usamljena al mi drustvo nije potreba nit zelja..na dan poput ovog knjigama se ipak vratim !

Evo,vec je pola dana proslo,moja treca solja kaFucina je vec tu..knjiga u krilu,stihovi u glavi…i opleti Kad nece brdo Muhamedu,Muhamed ce brdu !

Lijep dan vam zelim !

Politika kroz oci naivke

Kao prvo,ako se bilo ko nadje prozvanim u narednom tekstu ili ga uvrijedi moje misljenje,ne izvinjavam se..to je MOJE misljenje,ne znaci da je ispravno,ne znaci ni da nije…

A kao drugo-nisam osoba od politike,ne pratim je,i sve sto znam o njoj su neke osnovne stvari,i one koje nekako se zakace za mene  citajuci stampu ili gledajuci televiziju. Ali sam osoba od morala,opsteg ljudskog morala i navike da ne radim drugome sto ne bih htjela da meni rade…Vjerujem u ljude,ali ne i u politicare,vjerujem u Boga ali ne i instituciju crkve..i jedni i drugi su previse opsjednuti bankovnim racunima nego onim sto bi zapravo trebali da rade.

Stvarno me cudi kako to neko zemlji ili zemljama koje su U Evropi,dopustaju ili ne dopustaju da pripadaju toj istoj Evropi – mislim,termin „ulazak“ u Evropu mi je stvarno smijesan…Ako sam vec tu,i postojim,kako onda nisam tu,i trebam neciju dozvolu da budem tu..Previse mi to lici na one grupe  u skoli koju sacinjavaju popularni klinci,pa onda sa strane odlucuju ko je dovoljno dobar da udje u njihovo drustvo..ako mi uradis to i to,mozes da se druzis sa nama !?!  A da ne spominjem stav koji prema nama ima Amerika,kao mi smo jadni i neuki a oni su tu da nas spasavaju od nas samih…aloooo,a cinjenica da smo mi davno pre otkrica Amerike imali drzavu,vladare,viljuske,kulturu…to su predvidjeli,kao i cinjenicu da je narod sa Balkana inteligentniji od njihovog vjestackog,pa pobogu oni su ljude koji su tamo zivjeli oduvek bukvalno izgnali,i ponasaju se prema njima kao prema psima..Oni, ti ponosni Amerikanci koji zive americki san,su zapravo samo mjesavina evropljana i ostalih koji su naselili te teritorije..

Jedan od mojih jako dobrih prijatelja je P. koji je pripadnik SFOR-a,dok su bili stacionirani kod nas upoznali smo se i sprijateljili.Iz Engleske je,i pristupio je vojsci iz finansijskih razloga..slagali smo se super( i sad smo u dobrim odnosima,kad se vratio kuci na studije),ali kad bi smo se dotakli teme rata i njihove uloge,u kojoj oni sebe vide kao nekog spasioca,e tu smo cvrsto stajali svako na svojoj strani…Pitao me zasto nas narod toliko mrzi SFOR…rekla sam mu da bi morao da prezivi rat,da bi znao odgovor na to pitanje…Ovo pitanje je zapoceto jednom prilikom kad smo na njegov slobodan dan pili kafu u jednom od kafica u centru,oni su morali ,iako casual obuceni,na sebi imati bar neku oznaku da su pripadnici SFOR-a,on je imao oznaku na majici…nas dvoje smo tad bili u nekoj vrsti veze moglo bi se reci,a konobar koji je to skuzio,me pitao sta ja radim sa njim pored svih nasih momaka,ja sam mu uvredjeno odbrusila da to nije njegovo da pita i da radi svoj posao,a to je da nam donese pica koja smo trazili..P. je skontao da se nesto desilo,a kako ne razumije srpski,pitao je sta nije u redu…Kad sam mu objasnila pitao je zasto je nas narod tako neprijateljski nastrojem prema njima..objasnila sam mu da nije da mi ne volimo njih,vojnike..vec ono sto SFOR predstavlja…Rekla sam mu da zamisli narednu situaciju.On i sestra su nasledili kucu od roditelja,oboje zive u njoj i ne slazu se bas najbolje..Komsiji to dosadi gledati,pa im se useli u kucu i pocne da im komanduje sta ce ko da radi…On kaze kako to naravno ne bi dopustio..A ja mu na to kazem da ta obicna metafora je metafora za SFOR..moja drzava je ta kuca,on i sestra su nas narod,koji istina se nekad ne slaze,a komsija je SFOR i oni slicni njima..i da se mom narodu ne svidja to sto neki stranci dolaze u nasu zemlju pod izgovorom da nam pomazu a zapravo nam samo komanduju..

I da ako licno nije prezivljavao ono sto smo mi tih pet godina,ne moze znati kako se ljudi osjecaju…On jeste bio na strasnim mjestima,i video je svasta,ljude kako ubijaju jedni druge,gladnu djecu,silovane zene…ali to je bilo na drugaciji nacin..Nikad nije strahovao za svoj grad,nije se brinuo da ce morati da ga napusti.Prva ja nisam iskusila rat u onom strasnom smislu,osim ako se izuzme bijeda u kojoj sam provela tih pet godina rata..ali nisam morala napustiti svoju kucu,otac mi se vratio ziv,niko moj nije ranjen ili poginuo…ostale strahote sam ipak kao i svi mi dozivjela.Mojoj najboljoj prijateljici je tata poginuo,nekim drugim prijateljicama su nestali ocevi.

Ono sto je meni ostalo najgore od tog rata je strah koji imam za svog oca. Znate kako je kad neko pita  dok ste mali da li vise volite svog tatu lili svoju mamu..Moj odgovor i tada a i sad je bio da ih volim isto,ali da mi tata vise nedostaje. Pa i sad kad je sa mnom. Otisao je medju prvima,a vratio se medju zadnjima. Ja sam imala sest godina tek,a sestra jedanaest.Sjecam se kad je prvi put odlazio,svi su plakali,samo ja nisam shvatila zasto placu,a osjecala sam da bih trebala i ja,pa sam ga zagrlila i rekla kako ja nemam suza da placem..Vjerujte mi,iduci put kad je poslije dopusta odlazio,imala sam suza…i one sto se placu i one sto se ne placu. Narednih par godina tata je bio samo gost u nasem zivotu,neko koga sam vidjala sa vremena na vrijeme…kad mi je otac najvise trebao nije bio tu..a ja kao prava tatina kci sam patila za njim. I radila sam ono najgore,pruzala mu djeciju ljubav koja je tek sad vidim bila mucenje za njega. Svaki put kad bi odlazio,ja sam ga ispracala do komsijine kuce,pa jos malo do prodavnice,pa jos malo do kraja ulice,grleci ga i drzeci za ruku naivno kao sto samo dijete ume da bude,ne shvatajuci kako mu otezavam,jer je uvijek postojao taj strah da nas vise nece vidjeti. Taj sam strah ocigledno nosila i ja u sebi,samo to sad jasno vidim… Niko mi ne moze vratiti te dane…to je moja trauma za cio zivot..pa i sad,kad se nesto lose desi,prvo pomislim na njega..kad ga nema dugo kuci,a trebao je da se vrati,pomislim da mu je nesto bilo..kad bi mi neko rekao da mi mora reci nesto lose,moja prva misao bi bio on..

Kad sam to tako objasnila P.-u mislim da je donekle shvatio…ali kako nekome stvarno objasniti ono sto on nije prosao..nema nacina za to..

Vidite ,kad je rijec o politici ja sam totalna neznalica..ali znam dosta toga o zivotu,iako imam tek 24.godine..znam dosta toga o ljudima,o gladi,o ljubavi,o strahu..a to je ono sto cini mi se politicari ne znaju…

Mozete se sloziti sa mnom,a mozete i misliti suprotno..svako ima pravo na svoje misljenje..ovo je ipak bio osvrt na politiku kroz oci naivke !!!

 

U utrci sa vremenom…

Ne znam kako vama,ali meni se cini da dani tako brzo prolaze…Imam osjecaj da se borim sa vremenom,ali ne u svoju korist.Niti sta posebno radim,a opet nisam ni odmorna. Legnem umorna,ustanem umorna,kao da sam trcala celu noc (mozda zivim drugu realnost) !

Trebala bih dosta toga da uradim,da se napokon uhvatim u kostac sa ispitima,knjigama koje me cekaju vjerno..ne znam od kuda ova blokada,kad ja volim to sto studiram.ali zadnjih godinu dana samo gubim vrijeme,dane,sate..

A ja volim knjige,volim njihov miris,volim zvuk sustanja stranica,volim pronalaziti nove knjige koje jos nisam procitala..

A naravno zato sam i odabrala knjizevnost za studiranje,tako sam sjedinila i posao i hobi u jedno…

Nekako se vrijeme i ja ne slazemo bas najbolje,ne umijem se organizovati zadnjih dana,tek sto sam ustala a ono noc,vrijeme za spavanje…

Ne znam gdje odlazi moje vrijeme,i gdje da ga nadjem…ali o tome cu misliti sutra,jutro je valjda pametnije…

Laku noc