HipatiJA

hypatiaMoj nick je pomalo cudan,i ko nije upucen u taj svijet,cesto me pita sta on zapravo znaci,da li je to neko ime,neka rijec,kakvo joj je znacenje..Pa da objasnim :

Svi ste culi za cuvenu aleksandrijsku biblioteku koja je izgorjela.Zena koja ju je cuvala sve do smrti,naucnica i bibliotekarka Hipatija sasvim je medjutim zaboravljena. „Bila je kcer ucenjaka i filozofa Teona,i zena ucenjaka i filozofa Isidora,ali ih je obojicu nadmasila znanjem,elokvencijom i mudroscu..Poznavala je astronomiju,filozofiju,muziku,matematiku..Javno je tumacila Platona i Aristotela,hodala medju muskarcima zaogrnuta muskim ogrtacem i iznosila svoje stavove. Bila je iznimne ljepote i gradje,te su je zbog svih njenih odlika aleksandrijci postovali,sto je bilo neobicno za to doba..Dok su je filozofi poput Sokrata smatrali sebi ravnom,drugi poput Ivana Nikejskog su je smatrali pagankom koja odvlaci narodne mase u bezakonje..Za jednog je ona naucnica,za drugog paganka,jedan izrazava neobicno suosecanje sa zenom,drugi je mrzi iz dna duse-kao zenu,a posebno kao pametnu zenu.

Hipatija je ubijena na veoma okrutan nacin.Razjarena masa svukla ju je sa kocije,odvukla u crkvu Cezareum i zatukla je ciglama.Njeno su tijelo isjekli na komade,vukli po cijelom gradu a zatim spalili. Sokrat ovo naziva brukom Aleksandrije,a za Ivana je njena smrt slavno unistenje posljednih tragova idolatrije u gradu.

Postoji legenda koja kaze da je Hipatija izgorjela u biblioteci ,skupa sa voljenim knjigama.Nijedan od opisa njene smrti nije pouzdan u potpunosti. Medjutim,ima neceg simbolicnog u tome sto je njeno tijelo koje je i samo bilo riznica znanja poput njene voljene biblioteke,izgorjelo bas poput te iste biblioteke,nagovjestavajuci doba kad umiru knjige..

Sa zenama mocnog znanja uvijek je izgleda bilo isto,za jedne su one bile predmet postovanja i divljenja,za druge medjutim vjestice..“

Razlog zasto ja izuzetno postujem Hipatiju je isti razlog zasto volim knjige i zasto studiram knjizevnost.Pocela sam citati i pisati sa pet godina,i od tada moja najveca ljubav su knjige..Imam ja jos ljubavi,ali ovo je ljubav koja je za cio zivot. Moja je ljubav tiha,uvijek u porastu.Nikad nisam bila jedna od onih koja namece svoje stavove o knjigama kao one ispravne,iznesem svoje misljenje,stojim iza njega,ali ostavljam prostor za tudja misljenja.

Mislim da nema sretnije osobe od mene kad traje sajam knjga,a sestra me cesto zeza da bih ja najradije i zivjela u biblioteci. Ne znam sta je to u knjigama sto me tako privlaci,mada znam ovo.. kao dijete proteklog rata,cesto mi je ljepse bilo zivjeti svijet iz knjiga,nego onaj realni..Sve sto me ikad zanimalo saznavala sam preko knjiga,i s vremenom obogatila svoj vokabular i svoj duh..Mada me mnogi smatraju knjiskim moljcem,nisam takva..to je samo ljubav kao bilo koja druga..

Danas nazalost ima mnogo ljudi ,mladih ljudi koji nisu odmakli dalje od poneke osnovnoskolske lektire..oni zive modernim zivotom..a ne znaju da taj isti moderni svijet pociva na temeljima koje su udarili anticki filozofi,pisci,pjesnici..svi oni koji su se usudili biti drugaciji i svojim rijecima stvarati i krojiti svijet..

Osoba sam za koju bi rekli da je modernih shvatanja,postujem ljude svih rasa,boja,vjeroispovjesti,seksualnih opredjeljenja,politickih stajalista (mada ne znam sta ima moderno ili tradicionalno sa  tim sto se postuje covjek kao ljudsko bice),ali kad je rijec o knjigama,tu me mogu zvati tradicionalistom koliko god zele…za mene je knjiga i pisana rijec vrh..jer misao koja nije zapisana i od zaborava sacuvana,ostaje samo to sto jeste-misao !

Advertisements

Kisa na Djoletov nacin…

„Curi od jutros od cetiri-pet,resilo nebo da potopi svet. Nad gradom danima vise iste kulise. Poliva kisa al’to joj je zanat,sve mi je ravno ko severni Banat,manje vise,i sa kisom i bez kise…“djevojka sa kisobranom