Bramasole…kutak pod suncem Toskane

Hocu i ja svoj Bramasole…svoj kutak pod suncem Toskane. I dobru knjigu. I casu vina. Crnog,molicu ! I zvuk starih ploca, sto vise krce nego sto sviraju…

Eto ! To hocu !

Hocu da upijam italijanski jezik..da jedem masline ( iako ja ne volim masline )…da imam mali vinograd,i psa sa kojim ga obilazim. Ali starog psa. Coravog na jednog oko. Sto me prati u svaku stopu,i voli me..

Hocu da nedeljom izadjem na pijacu malog sela,gdje se svi medjusobno poznaju,i da pijem kafu na ulici,dok se crkveno zvono oglasava.


I da jedem sladoled.

I da su mi ruke pune knjiga o umjetnosti.

I da je sve umjetnost oko mene.

Umjetnost zivota.

Umjetnost ljubavi.

Umjetnost umjetnosti.

Eto..to hocu…

Ko nije gledao film “ Pod suncem Toskane“ nek pogleda.

Ko je gledao –  shvatice…

Jer : “ What are four walls anyway ? They are what they contain. The house protects the dreamer. Unthinkably good things can happen,even late in the game. It’s such a surprise.“ – Under the Tuscan Sun

Sad idem sa soljom vrelog kapucina na ovo proljetno sunce,pa cu zamisljati da ga pijem pod krosnjom stare masline…a Sinatra svira li svira…

Fly me to the moon,and let me dance among the stars….

 

Play that funky music,white boy…Ili nemoj ! Molim te !!!

Komsija mi opet ima onaj dan kad od srca uziva u svojoj muzici…pa ja,i pored zatvorenih prozora cujem neki jadan pokusaj repovanja nekog momka sa jos jadnijim vokalnim sposobnostima…

WTF ???

Drma me pms..i to gadno…i mislim da se odavno nisam ovako radovala danu kad ce,kad vec tako moram reci,ono da dodje..i ostavi moje hormone na miru !

I ovako sam dovoljno lvfbgivan bez tih dodatnih hormonskih izliva !

Zato,ako ti ja gore dodjem,komso moj,polupacu ti taj radio,i vezati te tim kablom i muciti Betovenom..jesi cuo ?

Ne brinite,moja agresivnost je trenutno okupirana samo komsijama 🙂

Have a nice day ! 🙂

 

Trese,lupa,udara ili kako je stiglo proljece u moj grad !

Proljece,koje je sinoc stiglo,u mom je gradu stiglo poprilicno glasno,sa sve bukom i galamom…Imala sam osjecaj kao da smo u Japanu 🙂

Da pogodili ste…malo nam se zemlja zatresla od srece sto je stiglo novo godisnje doba !

Tek sitnih 3,6 stepena,ali nimalo prijatnih..pogotovo kad te probudi iz sna,pa ne znas je li poceo kakav rat,da li da se oblacis i bjezis,sta se to kog vraga desava…Trajalo je samo sekundu,mozda malo duze,ali mi se ucinilo da je dobro streslo..

Ali,navikli smo mi na to..Zemljotresi vole moj grad..ljubav je to..nekad tako jaka da sve porusi,kao ’69.godine…

Gledam sva ta desavanja,potresi,bombardovanja,poplave…uzas sto sve ljudi prozivljavaju..

Obicno kad se kaze smak svijeta,misli se ono na trenutni kraj,sad te ima,sad te nema..ja licno vise taj smak zamisljam kao ovo sto se desava sad. Sve te nesrece,ta bol,taj jad..

Ova godina bas i nije pocela na lijep nacin 😦

Gdje god pogledam samo tuga i bol,malo je,jako malo srece…

Nadam se samo da je Bog uz one kojima treba sad,i molim se da cuva sve nas..

Teska vremena dolaze,teska…

Please believe in me,’cause what I need is for you to believe in me…

Znate kako postoje pjesme,koje,cim im cujete prve taktove,stavite na onu listu pjesama kojima se uvijek vracate ? Vezete za tu melodiju neki osjecaj,dogadjaj,osobu..i kad ih opet pustite,emocije koje ste tad osjecali,ponovo u valovima poteku,i potpuno vas pokriju..ili vas otkriju,pred drugima,pred vama samima..to najbolje vi znate ?!

Znate takve pjesme ???

I kad ta pjesma prizove taj osjecaj zadovoljstva ( kakav vec osjecaj zadovoljstva moze biti )…i vi se zateknete van svih desavanja. Ne postoji vrijeme,mjesto..ne postoje ljudi oko vas..samo taj osjecaj koji pocinje negdje u stomaku,i poput vatre se siri kroz vase vene,i przi sve pred sobom…

Znate taj osjecaj ???

To je nirvana,cista,savrsena nirvana !




 

Sreca

Dugo nisam pisala,jako dugo..ali kao sto sam kod Galeba vec rekla,pisem samo onda kad imam sta za reci,i kad tako osjecam…kad nemam sta za reci ili mi je tesko reci ono sto mi je na umu,cuvam to za sebe…

Proljece se blizi,sunce..znate vec moju ovisnost o njemu.

Ispade da sam stvarno se zavukla u brlog,i prespavala zimu !

Ali nisam…ne zaista..sve ovo vrijeme sam bila prisutnija nego ikad prije..i naucila sto se nauciti mora,mislim na zivotne lekcije..i opet povukla neke granice,napravila spiskove,ponesto izbrisala,ponesto dodala..

Sve u svemu – odrasla za emotivni pedalj !

I tu sam gdje jesam ! I srecna sam !

Rekao je : “ Kosa ti mirise na sampon.“

A ja sam pomislila : “ A sreca mirise na tebe . „