Ako postoji savrsenstvo…

…onda je to ona !

“ Nothing is impossible,the word itself says I’m possible ! “ – Audrey Hepburn


Advertisements
од Jovanine hronike Објављено у Art & Books

Stepski vuk

“ Nosio si u sebi jednu sliku o zivotu, jednu vjeru i zahtjev, bio si spreman na djela patnje i zrtve, a postepeno si primjecivao da svijet od tebe ne trazi ni djela ni zrtve i tome slicno, da zivot nije herojski ep, sa junackim ulogama i ostalim, vec samo gradjanska bolja soba u kojoj su ljudi savrseno zadovoljni jelom i picem, kafom i pletenjem carapa, igranjem taroka i muzikom preko radija. A ko hoce nesto drugo i u sebi nosi nesto drugo, ono junacko i lijepo, ko obozava velike pjesnike ili svece, taj je budala i Don Kihot. Lijepo. tako sam i ja prosla prijatelju moj! …. Neko vrijeme sam bila neutjesna i dugo sam trazila krivicu u samoj sebi. Mislila sam da zivot, najzad, uvijek mora da bude u pravu, a ako se on narugao mojim lijepim snovima, tako sam mislila, znaci da su moji snovi bili glupi i da oni nisu bili u pravu. Ali sve to nije pomoglo. A posto sam imala dobre oci i usi, a posto sam bila pomalo radoznala, pocela sam veoma pazljivo da posmatram zivot, svoje poznanike i susjede, vise od pedesetoro ljudi i sudbina, i tada sam vidjela, Hari, da su moji snovi bili u pravu, po hiljadu puta u pravu, isto kao i tvoji. A zivot i stvarnost nisu bili u pravu. … Kod mene je bijeda mozda bila vise materijalna i moralna, kod tebe duhovna – ali je put bio isti. Zar mislis da ne mogu da shvatim tvoj strah od fokstrota, tvoju odvratnost prema barovima i dvoranama za igru i tvoje rogusenje protiv jazza i svih tih drangulija! Shvatila sam sve to isuvise dobro, kao i tvoje gnusanje prema politici, tvoju tugu zbog blebetanja i neodgovornog poslovanja raznih stranaka i stampe, tvoje ocajanje zbog rata, kako proslog tako i buduceg, zbog nacina na koji se danas misli, cita, gradi, svira, proslavlja i stice obrazovanje! U pravu si, stepski vuce, po hiljadu puta u pravu, pa ipak moras da propadnes. Tvoji zahtjevi su odvise visoki, tvoja glad prevelika za ovaj jednostavni i nemarni svijet, zadovoljan tako sitnim stvarima, koji te odbacuje od sebe jer ti za njega imas jednu suvisnu dimenziju. Ko danas hoce da zivi i da uziva u tome, ne smije da bude kao sto smo ti i ja. Ko umjesto ciguljanja trazi muziku, umjesto razonode radost, umjesto novca dusu, ko umjesto spekulisanja trazi istinski rad, i umjesto igre istinsku strast, tome ovaj ljepuskasti svijet ne moze biti domovina …“

Herman Hese,Stepski vuk

Preporuka : THE FRAJLE

Mnogo su me odusevile ove cure,njihovi glasovi,pa vam preporucujem da poslusate,ako vec niste culi za njih..

Najvise volim obrade ove dve pjesme „Stranac u noci“ i „Still haven’t found“


Rasipanje

Nema me…

Evo,stojim pred ogledalom,i fino me nema,nema mog odraza..A kad se dodirnem,ima me i više nego što bih htjela.

( Rasipam se,ili se to skupljam _!? )

Nije mi jasno više..kako to da tebi dajem sve od sebe,i šta imam i šta nemam,a opet me ima više nego što me je prije bilo..Koji su to zakoni,od kuda sad to ?

Trošim svoja čula,svoje riječi.

Skupljam i zadnje atome snage i izlazim na ulicu.Ti ljudi što gledaju u mene,da li me vide ? Uostalom ,šta to oni znaju..NIŠTA!

Ne znaju oni koliko sam čekala,sve dok čekajući nisam počela da nestajem u ovom svijetu i duplam se u onom tamo.

Dve JA u ogledalu..a pola mene ovdje,u njihovom svijetu. Njihov svijet,ha! Njihov glupi svijet,eto im ga !

Ništa oni ne znaju..

Ne znaju oni da sam dane curila,kao što pijesak curi u satu.. Ma kakve dane,godine sam curila. Sve da bi me bilo više,ili bilo manje,kako okreneš. Valjda to zavisi sa koje strane me gledaju. Sa koje strane se gledam.

Nekad,vidiš,ni sama ne znam na kojoj sam to ja strani. I ko koga tu gleda zapravo..

Trošim se,od mene se odvajaju riječi,a nikako da kažem šta bih htjela.

Trošim se,eno komad mene visi na onom trotoaru gdje sam te čekala, i još komad mene u onoj čaši pluta..ostao je gutljaj kafe koju nisam popila. Nisam mogla,dušu sam u nju presula.

I komad mene u onom izdahu,koji se stopio sa maglom,i krenuo put neba,i dalje,dalje..

Bože,nekad mi se čini da sam se smanjila,da me i ovako male,više nema..ne vide me ljudi ovako rasutu. Trošim se,riječima,čulima,trošim se u trošenju..

A,od kad si tu,kao da me nikad više nije bilo .


од Jovanine hronike Објављено у Art & Books